U ove duge prohladne, maglovite i dosadne zimske noći ni junaci svih TV serija i sapunica ne mogu zamijeniti druženje uživo i toplu domaću riječ. Izgovor za ove susrete Sesvećicama nije potreban jer sjećanja na prošlost nisu izblijedila niti izbrisana iz kolektivnog pamćenja, pa ako ponekad ne možemo naprijed nije se loše ni vratiti korak unatrag. Pogotovo ako se radi o "čejanju perja" kojim su se punili jastuci, blazine, pokrivaći...

Nekad je to bilo okupljanje svih generacija, mladih i starih, uz muziku, ples i domaću rakiju. Tu su se rađale prve ljubavi i ugovarali brakovi, razmjenjivala iskustva i najnovija ogovaranja.

"Ovo je krevet, na to treba leći, spavati i uživati u snovima, a ne na ove moderne spužve, madrace i fedre, drvene letve i kojekaj drugog umjetnog", kaže naša domaćica Jela koja je ugostila svoje prijateljice, a one su joj pomogle u pripremi perja za punjenje posteljine. Radilo se tu do kasno u noć, pjevalo, gostilo domaćim kolaćima i pićem i uzdisalo za nekim prošlim, boljim i ljepšim vremenima. Drago nam je da ova zanimljiva i hvalevrijedna tradicija nije zaboravljena te da je spojeno korisno s ugodnim.